IMA LI MASTI U SVEMIRU?

IMA LI MASTI U SVEMIRU?

(Aktuelno) Svetski mediji izveštavaju o bizarnom astronomskom otkriću da međuzvezdani prostor u našoj galaksiji ispunjava – mast. Povod za ovakvu neobičnu vest je rezultat koji je prošle nedelje objavljen u mesečniku britanskog Kraljevskog astronomskog društva.

U istraživanju u kome su učestvovali astronomi sa Univerziteta Novi Južni Vels u Australiji i Univerziteta Ege u Turskoj ustanovljeno je da galaksija Mlečni put na svakih million vodonikovih atoma sadrži i 100 atoma ugljenika vezanih u takozvanim alifatičnim ugljovodonicima, od kojih se inače sastoje masti. To praktično znači da se u međuzvezdanim prostranstvima Mlečnog puta nalazi dovoljno masnoće za 40 milijardi milijardi milijardi milijardi paketića maslaca.

Kako saznajemo od astronoma iz Astronomske opservatorije u Beogradu, ovo istraživanje bi moglo biti značajno jer predstavlja novu metodu za određivanje linijske gustine afilatičnih jedinjenja i nudi rešenje za dilemu o tome gde je u međuzvezdanom prostoru skriven ugljenik.

Element bez koga nema života, ugljenik, gradi svu organsku materiju. Poznato je da nastaje u zvezdama, ali je do sada samo polovina očekivane količine otrkivena u čistom, atomskom stanju. Pretpostavlja se da je ostatak vezan u alifatičnim ili aromatičnim ugljovodonicima.

Svakako, australijsko-turski tim do odgovora nije stigao tako što je najednom uočio milijarde tona masti koja pliva između zvezda. Grupa koju predvodi Burcu Gunaj iz Izmira naprosto je napravila materijal u laboratorijskim uslovima koji ima neke iste karakteristike kao međuzvezdana prašina (absorption feature = 3,4 μm), da bi na osnovu toga napravila procenu o količini svemirske „masnoće“.

Nakon što je prošle nedelje Kraljevsko astronomsko društvo objavilo njihov rad “Aliphatic Hydrocarbon Content of Interstellar Dust”, naučni novinari širom sveta obavešteni su o ovom saznanju putem EurekAlert mreže. S obzirom na pomalo bizaran karakter otkrića, neki vodeći mediji odlučili su da ignorišu obaveštenje, barem dok se ne pojavi još sličnih istraživanja.

Na drugoj strani, mediji poput londonskog Gardijana i CNN-a, a potom i brojnih domaćih medija, doneli su priču kako svemirski vakuum ispunjava izuzetno otrovna, prljava mast koje u našem solarnom sistemu nema jer je rasteruje Sunčev vetar.

Kako kažu u Astronomskoj opservatoriji u Beogradu, vest je ipak dobila preveliki publicitet. Alifatična jedinjenja su zaista otrovna, sigurno se ne mogu mazati na tost, a kako kažu naši astronomi, mogu biti i vrlo, vrlo zapaljiva (pod uslovom da u blizini ima bar malo vazduha).

Neko bi na kraju mogao da pomisli kako je čitav Mlečni put samo unutrašnjost masnih naslaga nekog debelog mega-organizma, ali uz malo umerenije spekulacije, tolika mast u svemirskom prostranstvu bi svakako mogla da objasni kako se svemirom, od zvezda do planeta, prostiru ugljovodonici i uopšte organska jedinjenja. I naravno život.

NASA fotografija prikazuje NGC 2024, maglinu u sazvežđu Orion, koja je od Zemlje udaljena oko 1400 svetlosnih godina. Prizor je pre četiri godine snimio teleskop Chandra.

S.B.

—–

Foto: X-ray – NASA/CXC/PSU/K.Getman, E.Feigelson, M.Kuhn, MYStIX team; Infrared – NASA/JPL-Caltech