PRAVA SLIKA MALIH BOGINJA

PRAVA SLIKA MALIH BOGINJA

Poselednjih nedelja kroz medije stižu zabrinjavajuće vesti da se u nekoliko gradova, Vranju, Prištini, Bujanovcu i Kosovskoj Mitrovici pojavili slučajevi malih boginja. Prema informacijama iz medija, ima više od 200 obolelih i epidemija se brzo širi i to najviše među decom predškolskog i školskog uzrasta.

Istovremeno, dok mnogi mediji dižu veliku paniku među stanovništvom ukazujući na moguće komplikacije kod svakog trećeg slučaja, pa čak i smrt obolelih, teško je ne primetiti da fotografije i ilustracije koje prate ove vesti su gotovo „romantične“ – nasmejana deca sa par crvenih tufnica po licu.

Prava slika malih boginja je, nažalost, mnogo surovija.

Najstariji dokazi o malim boginjama potiču još iz perioda oko pet vekova pre nove ere, a detaljan opis nalazimo u knjizi persijskog lekara Razija početkom 10. veka. Velike epidemije javljaju se u brzorastućim srednjevekovnim gradovima. Čak i mnogo kasnije zabeležene su epidemije koje su pokosile čitave gradove, kao na Kubi, u Hondurasu, Meksiku… Tokom 1850-tih su usmrtile oko 20 odsto havajske populacije, zatim 20 godina kasnije oko 40.000 stanovnika Fidžija…

Katastrofalne epidemije su povremeno harale sve do pred kraj 20. veka kada je najveći deo sveta već bio redovno vakcinisan. Od tada se, uz neke izuzetke, veće epidemije javljaju samo u zemljama gde ne postoji dovoljan procenat vakcinisanih. O tome svedoči i podatak iz izveštaja domaćih medija o aktuelnoj epidemiji da nijedna od obolelih osoba nije bila vakcinisana, kao i da je procenat vakcinisanih značajno opao.

Iako se smatraju dečjom bolešću, mada ne uobičajenom, male boginje su jedan od češćih uzroka smrtnosti kod najmlađe populacije. Prenose se lako i brzo kao kapljična infekcija, poput većine jesenjih i zimskih virusa. Posle 10-12 dana pojavljuju se prvi simptomi – povišena temperatura, sekret iz nosa, krvave oči i još jedan važan simptom: malecke bele tačke na sluzokoži usta, sa unutrašnje strane obraza, takozvane Koplikove mrlje. Ovaj simptom služi lekarima da predvide razvoj bolesti pre izrazito visoke temperature (40-41 stepen Celzijusa) i karakterističnog osipa koji se pojavljuje tek nekoliko dana kasnije, najpre po licu i vratu, a zatim i po ostatku tela. Na fotografiji u prilogu, nastaloj 1968. godine prikazan je dečak iz Brazila koji je oboleo od malih boginja, sa svim tipičnim simptomima.

Iako se većina obolelih uspešno oporavi, komplikacije se pojavljuju kod trećine obolelih i uključuju slepilo, encefalitis, bolesti uzrokovane teškom dehidratacijom, upale pluća, izuzetno oslabljen organizam podložan bolestima, pa čak i smrt. Ovaj ishod najčešći je kod dece ugroženog imunog sistema, dece sa deficitom vitamina A, neuhranjene dece i one koje imaju hronične bolesti.

Male boginje su u mnogim delovima sveta iskorenjene, ali se još redovno javljaju u nerazvijenim zemljama sa niskim standardom, niskim procentom vakcinacije i nekvalitetnom zdravstvenom negom, najčešće u Africi i Aziji. Povremeno se manje epidemije javljaju i u bogatijim zemljama, i to često među starijom populacijom koja nije vakcinisana.

I pored toga što je od početka ovog veka smrtnost od bolesti smanjena za 79 odsto, svakog dana od malih boginja u svetu umre blizu 400 dece. Oko 75 slučaja sa smrtnim ishodom zabeleženo je u Demokratskoj republici Kongo, Etiopiji, Indiji, Indoneziji, Nigeriji i Pakistanu. Naime, Svetska zdravstvena organizacija procenjuje da je u 2015. godini od malih boginja obolelo 9,7 miliona ljudi, a umrlo 134.200, što je nešto više od 1 odsto, koliko se inače pominje u javnosti.

Većina je bila uzrasta ispod pet godina.

(M.Đ.)

—–
Foto: Dr John Noble, Jr.