PRVI SRPSKI KVANTNI FIZIČAR

PRVI SRPSKI KVANTNI FIZIČAR

Fotografija prikazuje poprsje jednog od najznačajnijih srpskih fizičara 20. veka, Zvonka Marića, koje je izvajao novosadski vajar Vladimir T. Jokanović. Deset godina nakon što je nastala, bista je prošle nedelje iz Novog Sada doneta na Institut za fiziku u Beogradu i biće smeštena u najvećoj sali Instituta koja nosi upravo ime Zvnoka Marića. Bista se prethodno nalazila na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu koji je odlučio da poprsje ustupi Institutu, kao ustanovi koja je izrasla na njegovoj zaostavštini.

Mada nije u dovoljnoj meri poznat u javnosti, Zvonko Marić (1931-2006) je, bez ikakve sumnje, jedan od očeva savremene srpske fizike i pionir kvantne fizike kod nas.

Rođen u Bujanovcu, u apotekarskoj porodici, diplomirao je fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu. Bio je student kada se početkom 1950-tih godina obreo na tek osnovanom Institutu za nuklearne nauke i Vinči. U to doba su nuklearni fizičari pavle Savić i Robert Valen uz podršku mlađeg kolege Milorada Mlađenovića pokretali praktično prva obimnija eksperimentalna istraživanja u fizici kod nas, ali se teorija još nije razvijala.

Budući da u zemlji nije postojao nijedan teorijski fizičar, Zvonko Marić je već tada bio viđen kao jedan od nekolicine mladih istraživača koji će zasnovati teorijsku fiziku. Upravo zato je upućen u Dansku gde je od 1956. do 1958. studirao u Školi za teorijsku fiziku Nilsa Bora u Kopenhagenu, da bi se vratio i doktorirao 1960. u Beogradu na temi o disperziji svetlosti na atomskim jezgrima.

Tokom šezdesetih, Marić je rukovodio Laboratorijom za teorijsku fiziku u Institutu za nuklearne nauke u Vinči, da bi u Parizu sreo uglednog profesora Aleksandra Milojevića, prvog direktora tek osnovanog Instituta za fiziku u Beogradu, koji ga poziva da mu se pridruži u novoj ustanovi. Zato godine 1972. Marić prelazi u Institut za fiziku gde osniva Odeljenje za teorijsku fiziku, kojim će rukovoditi do kraja karijere. Redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti postao je 1991.

Marić je neprekidno isticao fundamentalni značaj kvantne i relativističke fizike u svim istraživanjima. Uz to, on je u pravom smislu pokretač kvantnih istraživanja u Beogradu – na njegovu inicijativu prvi put u Srbiji uveden je i predmet Kvantna teorija. Postavivši temelje za širok spektar teorijskih istraživanja, Marić je okupljao i privlačio veliki broj talentovanih teoretičara koji čine jezgro današnje fizike u Srbiji.

Njegovi savremenici bez izuzetka svedoče da je bio veliki gospodin, izuzetnog obrazovanja i širokih pogleda. Nije voleo da drži predavanja. Umesto toga, podsticao je naučnike i mlađe kolege na duge i konstruktivne razgovore tokom kojih su se rađale i danas zapamćene ideje, saveti i anegdote. Zapamćen je i njegov porok – bio je pasionirani pušač.

Zvonko Marić je istraživao različite oblasti – kao mlad teoretičar, bavio se rasejanjem čestica na atomskim jezgrima, fizikom lakih jezgara i fotoprodukcijom piona. Kasnije je objavio i više radova iz atomske i molekularne fizike, uglavnom o interakciji atoma sa velikim brojem elektrona. U poznijim godinama okrenuo se filozofiji i teoriji saznanja, posebno analizirajući uticaj kvantne mehanike na pitanje fizičke stvarnosti. Godine 1986. objavio je jedinstveno delo za naše prilike – knjigu Ogled o fizičkoj stvarnosti, za koju je dobio Nolitovu nagradu.

Tekst i fotografija: S.B./M.Đ.