OKTOBAR 1917.

OKTOBAR 1917.

(Istorija utorkom) “Napolju je duvao hladan i vlažan vetar, a hladno blato ulazilo mi je kroz cipele. Dve čete junkera prošle su skrećući u ulicu Morskaja, ukrućeno koračajući u svojim dugim šinjelima”, piše američki putopisac i novinar levičarskih shvatanja, Džon Rid (1887-1920), opisujući poslednje veče u prestonici Rusije uoči Oktobarske revolucije.

“Na Nevskom prospektu, u mračnom sumraku gomile ljudi su se otimale za najnovije listove, a mnoge grupe su pokušavale da se snađu u bezbrojnim apelima i proglasima koji su bili zalepljeni na svakom pogodnom mestu…Svi su oni pretili, grdili i preklinjali radnike i vojnike da ostanu kod svojih kuća i da pomažu vladu. Jedan blindirani automobil išao je lagano gore dole ulicom, neprestano svirajući sirenom. Uvek je tako u Petrogradu pred pobunu”, beleži Rid koji je kao dopisnik neposredno iskusio događaje tokom boljševičkog ustanka 1917. godine u svojoj kultnoj knjizi „Deset dana koji su potresli svet“.

Prošlo je 103 godine od ovih događaja, koji su bez sumnje najveća od svih petrogradskih pobuna i koji su ostali upamćeni kao – Oktobarska revolucija. Kao i mnogo toga drugog, naziv revolucije je ispao nesrećan budući da se ona dogodila 25. oktobra po starom kalendaru, a zapravo 7. novembra po novom, pa bi joj, kako je uostalom i Rid naziva, prigodnije ime bilo Novembarska revolucija.

Sutradan ujutru, dan nakon večeri koju Rid opisuje, prevrat je izvela do tada marginalna partija ekstremno leve orijentacije, krilo Socijalističke stranke koje je nazivano boljševičko, a koje je predvodio Vladimir Iljič Uljanov (1870-1924), u istoriji trajno zabeležen pod pseudonimom Lenjin.

Poput drugih ruskih revolucionara, Lenjin je godinama živeo u izgnanstvu, ali će se u prestonicu Rusije vratiti u proleće 1917, nakon uspeha takozvane Februarske reviolucije i abdikacije cara Nikolaja II Romanova.

U to doba, nakon propasti carstva i novonastalog vakuuma, Rusija je bila u haotičnom stanju – politička scena je bila grotlo svih mogućih malih i velikih ideologija, a bune i štrajkovi su se nizali iz nedelje u nedelju. Jedan od generala je mesec dana ranije bez uspeha pokušao da izvede i vojni puč.

Vlast je bila u rukama takozvane Privremene vlada kojom je upravljao Aleksandar Kerenski, rat u kome se Rusija borila sa Nemačkom nije tekao dobro, više klase su bile zabrinute za poredak, dok su najsiromašniji gladovali i tražili samo dve stvari – da se sprovede agrarna reforma i da se rat konačno prekine.

Revolucija se odigrala na dan Sveruskog kongresa koji je, nakon uspešnog rušenja Privremene vlade, ozvaničio vlast tadašnjih lokalnih sovjeta i predao je potpuno u ruke boljševika, a oni su u prvi mah ispunili svoja dva ključna obećanja.

Dok borba za Petrograd još nije bila ni okončana, Lenjin je izdao „Dekret o zemlji“ kojim je ukinuto dotadašnje vlasništvo nad zemljištem, da bi ubrzo potom boljševici potpisali i separatni mir i povukli se iz Prvog svetskog rata.

Izvedena praktično za jedan dan i dovršena osvajanjem Zimskog dvorca, Oktobarska revolucija ne samo da je potresla svet, nego je – upravo kako su njeni pokretači maštali – promenila tok istorije. Naravno, ne na onaj način u koji su Lenjin i budući članovi Vojno revolucionarnog komiteta naivno verovali dok su se tokom čitave jeseni 1917. godine gložili da li pokrenuti oružanu pobunu ili ne.

No, ma kako bili usamljeni i ekstremni u svojim idejama, boljševici su razumeli ključne probleme većine tadašnjeg stanovništva Rusije. Njihova revolucija je zato tako brzo i tako snažno uspela.

I potom, podstakla brojne druge, inače neuspele pobune širom Evrope, dok je u Rusiji prerasla u petogodišnji građanski rat, glad i politički teror u kome će stradati milioni ljudi. Njene posledice sežu i mnogo dalje, do našeg doba i naših prostora.

“Petrogradski sovjet zasedavao je dan i noć. Kad sam ulazio u veliku salu, Trocki je baš završavao svoj govor“, zabeležio je Rid trenutke uoči prvih sukoba. „U dvorani sam se sudario sa nekoliko manje značajnih boljševičkih vođa. Jedan od njih je pokazao revolver. ‘Igra je počela’, reče bleda lica. ‘Krenuli ili ne, druga strana zna da nas mora uništiti ili će biti uništena’”.

Na slici je prikazano ulje na platnu Boljševik iz 1920. ruskog slikara i ilustratora Borisa Kustodijeva.

Tekst: Slobodan Bubnjević

Ilustracija: B.Kustodiev – Boljševik, 1920. – The Tretyakov Gallery – Wikimedia CC