RADIOAKTIVNA ZAOSTAVŠTINA MARIJE KIRI

RADIOAKTIVNA ZAOSTAVŠTINA MARIJE KIRI

(Povodom 85 godina od smrti Marije Kiri) Bogata naučna karijera, vanserijska dostignuća koja su promenila tok nauke i dve Nobelove nagrade deo su velike zaostavštine francuske fizičarke i hemičarke poljskog porekla. No, čak i 85 godina nakon njene prerane smrti, zaostavština Marije Kiri predmet je neobičnog interesovanja.

Naime, Marija Kiri je, kao što je poznato, otkrila radioaktivnost, ali nije mogla da zna koliko je poguban uticaj zračenja na živi svet. Nije pretpostavila, kao uostalom ni bilo ko drugi, da su simptomi kostobolje koje je njen suprug Pjer osećao, a kasnije i ona sama, imali veze sa eksperimentima sa polonijumom i radijumom.

Iako je umrla 1934. godine, radovi Marije Kiri s kraja 19. veka, pa čak i njeni kuvari, odeća, nameštaj i beleške još su radioaktivni i previše opasni da bi se njima rukovalo. Knjige iz njene laboratorije čuvaju se u kutijama obloženim olovom, a oni koji žele da ih vide moraju imati zaštitnu odeću na sebi.

Kako navodi Linzi Simkoks koja je, kao stručnjak u oblasti zaštite od radijacije, imala priliku da analizira beleške madam Kiri, sveske su kontaminirane radijumom-226, istim onim koji je Kiri izolovala u mukotrpnom postupku: iz jedne tone ovog kamena, piše Simkoks, slavna naučnica dobijala je 0,5 grama radijuma – to je morao biti prljav posao. Stranice beležaka na fotografiji upravo opisuju ovaj postupak ekstrakcije radijuma.

Kako je poluživot radijuma-226 oko 1600 godina, zaostavština Marije Kiri će još dugo morati da bude izolovana. No, Linzi Simkoks navodi i da doza radijacije od oko 10 mikrosiverta koju bi čovek primio prilikom pregledanja beležaka nije velika, niti opasna, te da je jednaka onoj koju bi primio tokom povratnog leta od Britanije do Španije. No, postoji opasnost od kontaminacije i propadanja i zbog toga će mere opreza morati da ostanu na snazi.

I samo telo Marije Kiri je radioaktivno i smešteno je u sanduk obložen olovom debljine oko 2 centimetra. Nalazi se u mauzoleju Panteon u Parizu, kraj Voltera, Rusoa, Lagranža, Igoa, Zole i drugih velikana.

M.Đ.

—–
Foto: Wikimedia Commons