TRAGOVI ZAVERE

TRAGOVI ZAVERE

Autor: Uroš Kostić*

PRIČE IZ MEDIJSKE LABORATORIJE “Nauka kroz priče” predstavlja uzbudljivu seriju tekstova – 23 uzbudljive priče inspirisane naukom koje je pripremila nova generacija autora, polaznika “Medijske laboratorije“, škole naučnog novinarstva koja je realizovana na Institutu za fiziku. Pročitajte više!

Da li ste se ikada, posmatrajući nebo protkano belim tragovima koje avioni ostavljaju za sobom, zapitali šta oni u sebi sadrže i kako zapravo nastaju? Ova tema već godinama nailazi na veliki odjek u medijima, a oni koji se njom ozbiljnije bave, znaju koliku misteriju ona u sebi krije.

Iako ovaj prirodni fenomen ima sasvim logično naučno objašnjenje, postoji mnoštvo pseudonaučnih teorija o tome otkud ti beli tragovi na našem nebu. Od onih koje tvrde da ispuštanjem otrovnih hemikalija u atmosferu vlade pojedinih zemalja kontrolišu vremenske prilike ili utiču na proces globalnog zagrevanja, do onih po kojima se na taj način kod stanovništva svesno izazivaju psihički problemi, bolesti, pa čak i smrt.

Kemtrejls, kako ovu pojavu nazivaju oni koji veruju u neku od pomenutih teorija, ustvari nisu ništa drugo do vodena para. Naime, ugljovodonici koji se koriste kao pogonsko gorivo za mlazne motore, pri sagorevanju oslobađaju veliku količinu energije koja obezbeđuje avionu da se kreće kroz vazduh. Međutim, kada se ugljenik i vodonik razdvoje, dolazi do njihovog sjedinjavanja sa kiseonikom, pa tako nastaju ugljen-dioksid i vodena para, koja se na hladnom okolnom vazduhu prvo kondenzuje, a zatim pretvara u sićušne ledene kristale koje vidimo kao trag aviona.

Pa ipak, postoji i onaj misteriozniji deo priče, koji alarmantno brojnim poklonicima teorije zavere raspiruje maštu. Osim ugljenika i vodonika, u atmosferu se ispuštaju azot i sumpor, koji u kombinaciji sa kiseonikom mogu biti štetni za čoveka. No, s obzirom na to da se avioni kreću na visinama od oko deset hiljada metara, ne postoji realna opasnost od te vrste zagađenja. Uprkos tome, oni koji veruju u tajne projekte hemijskog zaprašivanja u prvi plan ističu povećano prisustvo elemenata kao što su barijum, stroncijum i aluminijum, što nije naučno potvrđeno.

Kada je jednog popodneva klimatolog sa Kalifornijskog univerziteta, Stiven Dejvis, otišao u kupovinu dušeka, prodavac ga je upitao šta namerava da učini povodom trovanja naroda kemtrejlsima. Po povratku kući, naučnik je pretragom na internetu ustanovio da ne postoji nijedna ozbiljna studija koja se bavi ovom temom. Sa druge strane, internet je preplavljen tekstovima, pa čak i video materijalom koji navodno dokazuju postojanje takozvanih hemijskih tragova, što je podstaklo Dejvisa da, zajedno sa svojim kolegama, razreši ovu misteriju.

Pored pitanja koje mu je postavio prodavac dušeka, na istraživanje su ga podstakla i međunarodna ispitivanja javnog mnjenja koja su pokazala da čak 17 odsto ljudi veruje u neki oblik Velikog tajnog atmosferskog programa (eng. SLAP), čiji su sastavni deo i kemtrejls. Za svoju studiju, Dejvis i njegov tim angažovali su najveće svetske stručnjake koji se bave atmosferskim prilikama, kondenzacijskim tragovima i geohemijom. Naučnicima koji su bili deo ove studije predočen je niz podataka sakupljenih na internetu, a oni su dobili zadatak da ih ocene.

Na kraju istraživanja, postavljeno im je veoma jasno pitanje: „Da li ste ikada, u svom naučnom radu ili ličnom životu, naišli na dokaze koji ukazuju na postojanje tajnog projekta atmosferskog zaprašivanja?“ Verovali ili ne, od 77 naučnika, koliko ih je učestvovalo u ovoj mini anketi, samo je jedan na pitanje odgovorio potvrdno. Takođe, važno je napomenuti da je anketa bila anonimna, pa učesnici svojim eventualnim potvrdnim odgovorom nisu rizikovali da ugroze svoj naučni kredibilitet ili naiđu na osudu naučne zajednice.

Verovatno se pitate koje je argumente naveo jedini ispitanik koji nije osporio postojanje kemtrejlsa. Razlog je bio povišeni nivo atmosferskog barijuma u jednom od zabačenih krajeva planete, koji inače sadrži standardno nizak nivo barijuma na tlu. Autori pomenutog istraživanja u zaključku su naveli da je razumljivo da građani od svojih vlasti traže odgovore na pitanja koja se tiču njihovog zdravlja, klimatskih promena i zagađenja, ali da dokazi koji su razmatrani u njihovoj studiji ne ukazuju ni na kakav program zaprašivanja atmosfere.

Jedan od argumenata pristalica SLAP teorije je i to što se neki tragovi na nebu zadržavaju daleko duže od očekivanog. Međutim, to koliko će se neki od njih zadržati ponajviše zavisi od toga je li vazduh u atmosferi suv ili vlažan. Poznato je da i najmanje promene u atmosferi mogu dovesti do drastičnih promena vremenskih prilika na potpuno drugom kraju sveta, o čemu govori i čuveni efekat leptira, pa tako ove svojevrsne nebeske potpise mlaznih aviona možemo povezati sa menjanjem vremena, ali daleko od toga da ga uz pomoć njih možemo kontrolisati.

Možda ti „potpisi“ ne utiču previše na klimu, ali ponekad uz pomoć njih možemo prilično uspešno predvideti kakvo nas vreme očekuje. Ako avion prolećući ne ostavlja nikakav trag, ili se on brzo gubi, onda je vazduh na velikoj visini suv, pa to obično znači da će i vreme biti suvo. Sa druge strane, oni koji traju dovoljno dugo da se rasprše po čitavom nebu ukazuju na veliku vlažnost, što znači da nam se bliže kiša ili sneg. Ovakva vremenska prognoza, naravno, nije sasvim tačna, ali kada se dvoumimo da li da ponesemo kišobran ili ne – i te kako je korisna.

—–

FOTO: Wikimedia commons

*Autor je polaznik Medijske laboratorije, škole naučnog novinarstva koju je “Nauka kroz priče” organizovala u jesen 2018. godine na Institutu za fiziku u Beogradu.  Pročitajte Priče iz medijske laboratorije!