IŠČEZAVANJE TITANIKA

IŠČEZAVANJE TITANIKA

(Povodom godišnjice) Punih 110 godina od najpoznatije pomorske nesreće svih vremena, olupina Titanika još leži u vodenom ambisu dubokom 3784 metara. Međutim, u bližoj budućnosti, za tridesetak godina, ostaci broda biće gotovo neprepoznatljivi, a najveći deo će nestati.

I mada su tokom decenija olupinu praktično “očerupali” retki posetioci najtamnijih dubina, koji su odnosili delove broda kao uspomenu i blago, to nije najveća pretnja Titaniku. Brod je, naime, delimično – pojeden.

Кada je Titanik legao na dno Atlantika, sitni organizmi najpre su se gostili desetodnevnim zalihama hrane koje su preostale u brodskoj kuhinji i ostavama. Zatim su počele da bujaju druge kolonije koje se hrane gvožđem i da jedu sam brod. Ovi mikroorganizmi su toliko aktivni da se očekuje da brod praktično pojedu, te da u drugoj polovini veka samo neke unutrašnje konstrukcije Titanika opstanu, dok će dobar deo olupine da se uruši i – nestane.

Кada je pomorski oficir i okeanograf Robert Balard 1986. Godine otkrio olupinu najslavnijeg broda na svetu, skovao je i naziv rustikal da bi označio formacije rđe koje prekrivaju gvozdene delove broda i izgledaju kao neka zver koja je čvrsto obgrlila brod sa svih strana. Rđa je 10 godina kasnije dodatno proučavana prilikom nove posete olupini, da bi se još nekoliko godina kasnije otkrilo da Titanik izjedaju udruženi bakterije, plesni i drugi mikroorganizmi među kojima je i do tada nepoznata vrsta, kasnije nazvana Halomonas titanicae.

Profesor Roj Кalimor sa kanadskog Univerziteta Regine koji je od 1996. godine proučavao rustikle Titanika, procenio je da ti “konzorcijumi” mikroorganizama koji žive u simbiozi i bujaju tako što se hrane brodskim gvožđem, uklone blizu 100 kilograma ovog metala dnevno. Кako izgleda više vole kovano gvožđe nego čelik, zbog njegovih nečistoća (fosfor i sumpor), brod nije propadao ravnomerno. Profesor Кalimor je istovremeno tada procenio da će do kraja 21. veka olupina usled ovog procesa postati sasvim neprepoznatljiva.

Tekst: S. Bubnjević/M. Đurić

Foto: Wkimedia Commons
– – – – –

*Tekst je deo članka istih autora prvobitno ubjavljenog u listu „Politika“ 9.4.2022.