LEK KOJI TO NIJE

LEK KOJI TO NIJE

Autor: Milica Simonović*

PRIČE IZ MEDIJSKE LABORATORIJE “Nauka kroz priče” predstavlja uzbudljivu seriju tekstova – 23 uzbudljive priče inspirisane naukom koje je pripremila nova generacija autora, polaznika “Medijske laboratorije“, škole naučnog novinarstva koja je realizovana na Institutu za fiziku. Pročitajte više!

Zamislite sledeći scenario: Svaki put kada ne popijete jutarnju kafu ili ne proverite šta se dešava na vašoj omiljenoj društvenoj mreži, doživite intezivan bol u stomaku praćen dijarejom i povraćanjem dok vam se mišići ekstrimetita grče satima, celo telo vas svrbi, suze vam nekontrolisano teku i dok vas obliva hladan znoj, samo jedna misao vam ispunjava um: ,,Umirem, gotovo je’’.

Ovakve simptome doživljavaju osobe zavisne od heroina kada preskoče jednu dozu. Oni se javljaju jer se prilikom zloupotrebe ovog derivata morfina razvija izražena fizička zavisnost koja se manifestuje apstinencijalnom krizom. Mnogi dugogodišnji zavisnici koriste heroin više puta dnevno kako bi izbegli opisani sindrom, dok prvobitni efekat euforije bledi vremenom usled razvoja tolerancije na ovaj moćni narkotik.

Pored apstinencijalne krize koja traje par dana dok se organizam ne oslobodi zloupotrebljivane supstance, veliki problem jeste i psihička zavisnost koja predstavlja snažnu želju i neodoljivu potrebu za uzimanjem psihoaktivnih supstanci ili oblikom ponašanja, a zatim gubitak kontrole nad tom potrebom, uprkos saznanju o štetnim posledicama. Ova želja može da se javi i posle više godina apstinencije.

Zavisnost od opioidnih supsanci, pa i od heroina, danas se leči metadonom, buprenorfinom i naltreksonom. Međutim, jedna supstanca izaziva kontroverzu u naučnim krugovima od 1962. kada je američki istraživač Hauard Lotsof (1943 – 2010) probao prah korena zapadnoafričkog žbuna Tabernanthe Iboga, koji se koristi u tradicionalnim ceremonijama. Tada je imao devetnaest godina, bio je zavistan od heroina i želeo je da proba ovu egzotičnu drogu.

U prahu se nalazio ibogain, supstanca koja istovremeno deluje na više receptora i neurotransmitera u mozgu i izaziva snažne halucinacije koje mogu da traju i do 72 sata. Kada je dejstvo prestalo, Lotsof je primetio da nije u apstinencijalnoj krizi i da je želja za heroinom, koju je svakog dana do tada osećao, nestala. Nakon ovog iskustva, posvetio je svoj život istraživanju ove supstance i zalagao se da se uvrsti u terapiju lečenja zavisnosti.

Na pitanje kako je moguće da samo jedna doza ibogaina okonča zavisnost, dr Slobodan Švrakić, koosnivač Udruženja adiktologa Srbije, kaže: ,,Ljudi prekinu sa drogama kada dođe do neke promene. Na primer, promene mesto ili način življenja. Ibogain je halucinogen koji izazove određene promene, pa čovek prođe kroz nešto kroz šta u životu nikada nije prošao, takav jedan veliki događaj ljude natera da svesno napuste drogu’’.

Dok mehanizam navodnog antiadiktivnog dejstva i dalje nije u potpunosti rasvetljen, zabeleženi slučajevi variraju, od povratka starim navikama neposredno nakon primene ovog halucinogena, preko apstinencije koja je trajala određeni vremenski period, pa do potpune obustave opijata.

Do danas nije sprovedeno dovoljno obimno kliničko ispitivanje na ljudima koje bi dalo jasan uvid u statistički prikaz efikasnosti i bezbednosti primene ibogaina. Razlog za to nije samo halucinogeno svojstvo ibogaina, koje sa sobom nosi opasnost od trajne izmene svesti i posledičnih psihoza, već i dokumentovana ozbiljna neželjena dejstva. Naime, prijavljeno je na desetine smrtnih slučajeva usled upotrebe ibogaina, uglavnom zbog srčanog zastoja. Smatra se da ibogain blokira jednu vrstu kalijumovih srčanih kanala i onemogućuje pravilan rad srca, te dovodi do životno ugrožavajućih aritmija.

Većina medicinskih stručnjaka smatra ibogain toksičnom supstancom i ne savetuje njegovu upotrebu, pa je u mnogim savremenim zemaljama njegova primena nelegalna. U Republici Srbiji ibogain se nalazi na listi psihotropnih supstanci koje mogu prouzrokovati teško oštećenje zdravlja ljudi, koju utvrđuje ministar zdravlja, na predlog Komisije za psihoaktivne kontrolisane supstance.

,,Ibogain nikada nisam primenio i za sada ne bih jer su sve studije negativne. Ljudi su potpuno naivni kada smatraju da će ibogainom da izleče heroinsku ili bilo koju drugu zavisnost. Bilo koja doza ibogaina preko 80 miligrama je jako opasna’’ – rekao je dr Švrakić.

Ipak, manja grupa lekara i naučnika, u zemljama gde legalni status ibogaina nije regulisan, osniva privatne klinike za lečenje bolesti zavisnosti ibogainom pod medicinskim nadzorom, gde se primenjuju doze od 500 do 1000 miligrama. Pored toga, na internetu se može naići na samoprozvane šamane ili apoteke koji reklamiraju ovaj halucinogen kao prirodni lek bez ikakvih neželjenih dejstava.

Postoje napori da se sintetišu i ispitaju derivati ibogaina koji bi zadržali antiadiktivna svojstva, ali sa umanjenim ili bez toksičnih efekata. Za sada, najviše obećava 18 – metoksikoronaridin, ili skraćeno 18 – MC, koji je na ispitivanim životinjama pokazao ove osobine, ali dalja istraživanja su neophodna.

,,Ono što je stav stručnjaka za adikcije u Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti, a koliko mi je poznato i u ostalim centrima za lečenje bolesti zavisnosti, jeste da radimo samo sa registrovanim lekovima za lečenje opijatske id druge oblike zavisnosti. Pratimo nove trendove u lečenju u svetu i smatramo da u ovom trenutku radimo sa lekovima i metodima lečenja koji su potvrđeni naučnim dokazima i kroz višedecenijsku praksu’’- izjavila je direktorka ove državne zdravstvene ustanove, primarijus dr Mira Kovačević.

Jedna doza, jedan tretman, čudesno putovanje kroz halucinacije posle koga počinje nov život, oslobođen loših odluka prošlosti – zaista zvuči kao reklama. Nažalost, magični lek za sada ipak ne postoji, ne samo da apstinencija nije potrajala kod svih koji su oprobali sreću sa ibogainom, već su neki izgubili život dok su tragali za boljim. Uspešno lečenje zavisnosti je dugotrajan proces koji pored farmakoterapije i psihoterapije, zavisi od sposobnosti pojedinca da odoli onoj karakterističnoj želji koja se može prišunjati u bilo kom trenutku.

—–

FOTO: Depositphotos

*Autorka je polaznica Medijske laboratorije, škole naučnog novinarstva koju je “Nauka kroz priče” organizovala u jesen 2018. godine na Institutu za fiziku u Beogradu.  Pročitajte Priče iz medijske laboratorije!